Vrste ljepila

Vrste ljepila

UHU nudi širok asortiman ljepila koji zadovoljava gotovo sve potrebe lijepljenja

Ljepila koja sadrže otapala


porozni materijali



neporozni materijali
Ova se ljepila koriste za mnogo vrsta spojeva, naročito kad je potrebno brzo djelovanje, kada treba izbjeći gužvanje papira ili kada materijali nisu porozni. Sadrže smolu ili gume razrijeđene u otapalima kao što je alkohol, aceton ili metilni acetat. Kako otapalo isparava, ljepilo postaje sve tvrđe. Otapalo mora moći ispariti kroz materijal, kakav je slučaj s drvom, kartonom i kožom. Za nepropusne, hermetičke materijale kao što je metal, porculan ili kruta plastika, površina koju se lijepi mora biti što duža i uža kako bi ljepilo moglo ispariti sa strane. Mnoge vrste plastike djelomično se oštete – ili čak otope – od ljepila koja sadrže otapala. Prilikom lijepljenja plastike uvijek provjerite upute na ambalaži. 

Kontaktna ljepila
(ljepila na bazi otapala s odlikama kontaktnog lijepljenja)



UHU kontaktna ljepila kao što su UHU univerzalno ljepilo u tubi i UHU univerzalno extra power u stiku mogu se koristiti za dvostrane kontaktne spojeve. Naročito su prikladna za lijepljenje hermetičkih materijala kroz koje otapalo ne može ispariti. Kontaktna ljepila omogućuju trenutno spajanje; postižu visoku razinu čvrstoće za vrlo kratko vrijeme. Čak ostaju elastična nakon sušenja, zbog čega su posebno prikladna za uporabu na materijalima koji na spoju moraju ostati fleksibini (na primjer potplate cipela, kožni remeni). Kontaktna ljepila također se koriste na velikim površinama (na primjer furniri na namještaju).
Postoje i UHU kontaktna ljepila bez otapala.



Što je kontaktno lijepljenje?

To je proces u kojem su obje površine koje se lijepe premazane tankim i ravnomjernim slojem ljepila. Dijelovi se ne zalijepe odmah. Prvo treba pričekati da otapalo ispari i da površine postanu suhe na dodir. Zatim se dijelovi nježno spajaju u ispravan položaj i snažno pritišću kratko vrijeme. Važan je pritisak, a ne trajanje. Ako se ovaj proces ispravno provede, položaj dijelova više se ne može ispraviti.



Ekstra čvrsti spojevi s pomoću reaktivnih ljepila
(brza, jaka i višenamjenska)

Reaktivna ljepila stvrdnu se kao posljedica kemijske, fizikalne ili katalitičke reakcije. Većinom se koriste kada je potrebna visoka razina čvrstoće. Ova su ljepila većinom dvokomponentna (vezivo i učvršćivač). Dvije se komponente uvijek pakiraju odvojeno. Čim se one pomiješaju ili dođu u dodir jedna s drugom, počinje reakcija koja stvrdnjava sastojak ljepila te se tako postiže završna veza.
Jednokomponentna reaktivna ljepila sadrže učvršćivač koji ostaje neaktivan dok je zapakiran i u normalnim uvjetima. Reakcija otpočinje tek kada učvršćivač dođe u kontakt s drugom reaktivnom komponentom. Ovisno o vrsti ljepila, tu reakciju pokreće vlažnost zraka, UV svjetlost ili kisik (aerobna ljepila).


Postupak je ovakav:

Dvokomponentna ljepila
- vezivo i učvršćivač miješaju se u danom omjeru te se upotrebljavaju unutar vremena djelovanja (između jednog i nekoliko sati, ovisno o vrsti). Idealna temperatura je oko 20°C.


Jednokomponentna ljepila - ljepilo se nanosi na samo jedan dio onoga što se lijepi. Reakciju odmah pokreće druga reaktivna komponenta prisutna u okolini ili na površini koja se lijepi. Ta druga komponenta svakako mora biti prisutna.


Cijanoakrilatna ljepila
(trenutna ljepila) stvrdnjavaju se kao posljedica kisika u zraku u kombinaciji s vlažnosti zraka. Zbog toga je potrebno precizno namjestiti površine koje se po potrebi mogu navlažiti disanjem u njih.


Kada se koriste reaktivna ljepila?
  • kada spoj mora podnositi znatno naprezanje
  • kada spoj mora biti posebno otporan ili
    podnositi ekstremne temperature 
  • kada su površine spojenih dijelova zatvorene pa otapalo ne bi moglo ishlapiti kroz materijal
Natrag zum Seitenanfang

Preporuči prijateljima